Garancije

Bankarske garancije predstavljaju nezamjenljiv instrument u unutrašnjem i međunarodnom ekonomskom prometu.

Banka se izdavanjem garancije obavezuje da će – prema uslovima navedenim u garanciji - korisniku garancije ispuniti dospjelu obavezu, ukoliko to ne uradi dužnik o dospjelosti (dužnik je nalogodavac izdavanja garancije, odnosno klijent banke).

Pravno se obavezujući na prethodno opisan način, banka preuzima obavezu da prema uslovima navedenim u garanciji plati jedan ili više iznosa, do maksimalnog iznosa navedenog u garanciji, unutar precizno označenog roka važenja garancije.

Osim što izdaje garancije, banka savjetuje klijente po pitanju sadržine i tehnike prijema garancija koje su u korist klijenta izdale druge banke, po nalogu klijentovih poslovnih partnera. Kada je riječ o garancijama, pravilno razumijevanje sadržine (teksta) garancije je od presudnog značaja za ostvarivanje prava iz garancije.

Kao dio svoje usluge, banka vrši provjeru vjerodostojnosti izdatih garancija i savjetuje klijenta ukoliko postoje bilo kakvi problemi ili nejasnoće, a koji bi mogli umanjiti prava klijenta iz osnova garancija trećih lica.

Uslovno, bankarske garancije se mogu podijeliti u više kategorija.

Garancije za osiguranje ponude, poznatije kao tenderske garancije, se koriste da bi se obezbijedilo da će ponuđač ostati u pravnoj obavezi u odnosu na ponudu koju je dostavio naručiocu. U najvećem broju slučajeva, lica koja nabavljaju odgovarajuće robe ili usluge imaju interes da obezbijede da javni postupak nabavke bude uspješno okončan, odnosno da lice koje dostavi ponudu bude spremno da zaključi odgovarajući ugovor, odnosno da nakon toga dostavi garanciju za obezbjeđenje izvršenja posla i slično. Uobičajeno je da se ove garancije izdaju do visine 2%-5% vrijednosti ugovora. Značajno je razumjeti da izdavanje ovakvih garancija implicira da će u bliskoj budućnosti biti potrebno izdati i garanciju za osiguranje ispunjenja posla, čime se u izvjesnom smislu prejudiciraju i ovakve, naknadne garancije.

Garancije za osiguranje ispunjenja, ili činidbena garancija, ima smisao u jemstvu banke da će nalogodavac (klijent banke) ispuniti određenu ugovornu obavezu korisniku garancije (partneru klijenta banke iz nekog pravnog posla). Uobičajeno je da se ovakve garancije izdaju na način da u njima kao maksimalna vrijednost bude označeno 5%- 10% vrijednosti ugovorenog posla.

Garancije za osiguranje povraćaja primljenog avansa, poznatije i kao avansne garancije, služi za pokriće povraćaja primljenog avansa korisniku garancije, ukoliko nalogodavac izdavanja garancije (klijent banke) ne ispuni ugovorenu obavezu za koju je primio avans. Uobičajeno je da se ovakve garancije izdaju na vrijednost 10%- 20% ugovorene vrijednosti i najčešće stupaju na snagu (proizvode dejstvo) sa danom prijema avansa (izdaju se u korist korisnika prije nego što on prenese avans klijentu-nalogodavcu).

Garancije za osiguranje plaćanja, poznatije i kao plative garancije, predstavljaju garancije plative na (najčešće prvi) poziv korisnika garancije, koji je dužan da pruži dokaze da su ispunjeni materijalni uslovi navedeni u garanciji (na primjer, da je isporučena roba u ugovorenom kvalitetu i količini, pri čemu nije plaćena, odnosno da je pružena ugovorena usluga ali nije plaćena, itd.) Uobičajeno je da se ovakve garancije izdaju na 100% vrijednosti ugovorenog posla, ukoliko prethodno klijent nije primio avans.

Banka izdaje garancije klijentima koji zadovolje specifične uslove propisane aktima kreditne politike, nakon što budu zaključeni odgovarajući pravni instrumenti i konstituisani odgovarajući kolatarili.